Priča porodice Dodig jedna je od onih koje pokazuju koliko daleko može da stigne tenis kada se talenat, porodična podrška, stručni rad i upornost spoje na jednom mjestu. Počela je na zemljanim terenima u Međugorju, nastavila se na najvećim svjetskim stadionima, a danas dobija novo poglavlje kroz Dodig Tennis Center i akademiju namijenjenu budućim generacijama.
Važan dio samih početaka pripada Žarku Dodigu, stricu Ivana Dodiga, koji je napravio zemljane terene u Međugorju. Na njima su prve ozbiljne teniske korake pravili dječaci iz tog kraja, među kojima će se kasnije izdvojiti dva imena poznata cijelom teniskom svijetu — Ivan Dodig i Marin Čilić.
Tada je bilo teško pretpostaviti da će mali hercegovački teniski centar jednog dana biti povezan sa Grend slem titulama, olimpijskim medaljama i Dejvis kupom.
Tri brata ostala su u tenisu
Ivanov put vodio je prema profesionalnom tenisu, dok su njegova braća Mladen i Željko svoje mjesto pronašla prije svega u stručnom, trenerskom i organizacionom radu.
Ivan je stigao najdalje kao igrač. U singlu je bio 29. teniser svijeta, osvojio ATP turnir u Zagrebu i pobjeđivao najveća imena, uključujući Rafaela Nadala. Ali najveće uspjehe ostvario je u dublu. Osvojio je Grend slem titule na Rolan Garosu i Australijan openu, kao i trofeje u mješovitim parovima. Karijeru je završio sa sedam Grend slem titula, a u dublu je stigao do drugog mjesta ATP liste.
Dok je Ivan osvajao najveće turnire, Mladen Dodig gradio je ozbiljnu međunarodnu trenersku karijeru. Godinama je bio dio Ivanovog stručnog tima, a radio je i sa drugim vrhunskim profesionalcima, među kojima je Karen Hačanov.
Željko Dodig razvijao je drugu stranu porodične teniske priče — rad na terenu, organizaciju i stvaranje uslova da tenis u Međugorju dobije dugoročnu infrastrukturu. Tako su tri brata, svako iz svog ugla, ostala vezana za isti sport.
Od Međugorja do olimpijskog postolja
Jedno od najljepših poglavlja Ivanove karijere vezano je za reprezentaciju. Bio je član hrvatske reprezentacije koja je 2018. osvojila Dejvis kup, a na Olimpijskim igrama u Tokiju sa Marinom Čilićem stigao je do finala dubla.
Bio je to poseban trenutak za hrvatski tenis — u finalu su sa druge strane mreže bili Nikola Mektić i Mate Pavić. Dodig i Čilić osvojili su srebro, a Hrvatska je uzela obje olimpijske medalje u muškom dublu. Kasnije je Ivan dobio priliku da reprezentaciji doprinosi na drugačiji način — kao kapiten hrvatskog Dejvis kup tima.
Ideja je bila vratiti znanje kući
Poslije svih tih godina pojavilo se logično pitanje: šta uraditi sa ogromnim iskustvom stečenim na ATP turu? Odgovor braće Dodig bio je — vratiti ga tamo gdje je sve počelo. Tako je nastao Dodig Tennis Center.
Novi kompleks u Međugorju prostire se na oko 25.000 kvadratnih metara i ima šest teniskih i četiri padel terena. Pet teniskih terena ima tvrdu podlogu, dok je jedan zemljani. Ali tereni su samo infrastruktura. Suština projekta je akademija.
Nova generacija
Kroz Dodig Tennis Academy braća žele iskustvo profesionalnog tenisa prenijeti mladim igračima. Program uključuje tehnički i taktički razvoj, fizičku pripremu, individualne planove rada, praćenje napretka, mečeve, kampove i pripreme za turnire.
U tome se zapravo spajaju njihove tri karijere: Ivan zna šta je potrebno da igrač stigne do svjetskog vrha, Mladen donosi iskustvo profesionalnog trenera, a Željko organizaciono i trenersko iskustvo potrebno da sve to postane održiv sistem.
Đoković, Čilić, Pavić i Beker na otvaranju
Koliko je projekat prerastao lokalne okvire najbolje je pokazalo svečano otvaranje centra u julu 2026. godine. U Međugorje su stigli Novak Đoković, Marin Čilić, Mate Pavić i Boris Beker, a egzibicioni program privukao je nekoliko hiljada gledalaca.
Bila je to gotovo savršena slika zatvorenog kruga. Na mjestu na kojem su nekada pravljeni prvi zemljani tereni sada su se okupili osvajači najvećih turnira na svijetu.
Od Žarka do nove generacije
Zato priča porodice Dodig nije samo priča o Ivanu i njegovih sedam Grend slem titula. Žarko Dodig pripada njenim počecima i vremenu kada je prvo trebalo napraviti teren. Ivan je pokazao dokle se sa tih terena može stići. Mladen je svoje znanje pretvorio u trenersku karijeru, a Željko godinama radio na razvoju i organizaciji tenisa u Međugorju.
Danas se sva ta iskustva susreću na istom mjestu. Od nekoliko zemljanih terena do savremenog kompleksa od 25.000 kvadratnih metara. Od dječaka iz Međugorja do Grend slem šampiona. Od porodične teniske priče do akademije koja želi da stvara novu generaciju igrača.
Možda će najveći uspjeh porodice Dodig zato tek doći — ako jednog dana sa terena njihove akademije prema Vimbldonu, Rolan Garosu ili Olimpijskim igrama krene neki novi dječak ili djevojčica, baš kao što su nekada iz Međugorja krenuli Ivan Dodig i Marin Čilić.